Jezerac: Tragovina netaknute prirode

Jezerac info:

Odlazimo do Jezerca, definitivno najvećega otvorenog bunara na kojega sam ikada igdje nabasao; ne dvojim oko toga da je rimski, uopće ne, to je ta gradnja, slične sam viđao po istoku i zapadu Hercegovine, ovaj je Rimljanima sigurno bio važan, jer se rimska cesta provlačila baš kuda se i danas djelomice provlači uski planinski put, ni onima koji su živjeli prije Rimljana niti onima koji već tisućama godina žive iza njih, planinske lokve koje presuše u ljeto nisu bile dovoljne za opskrbu spasonosnom vodom, ni za vojnika ni ratara, ni za stoku ni za njivu. Ovaj bunar ima živu vodu! Od tri takva između Neretve s jedne, te Radobolje s druge strane, Planinice i Raške Gore, te podalje i rijeke Lištice, ovaj je najizdašniji. Predaja kaže da se za bunar uopće nije znalo do pred ”nekoliko” stoljeća, a znaci navoda su zbog njihove znanstvene neutvrđenosti. Tada ga je otkrio jedan mladi vo! Baš tako. 

Širok je devet metara, a dubok dvanaest! Sve je u kamenu, kao da je pred nekoliko godina, a ne pred nekoliko tisuća godina sagrađen. Govori mi Ljubo da dolje, na okamenjenom dnu, na jednom kamenu imaju uklesani znaci; mislim da se radi o godini gradnje i možda imenu graditelja. Do silaska na dno imaju ravno trideset i tri stube. Sve jednake. Ali ih nikada nitko sve nije vidio, možda samo neki ronilac za bistre vode. Razina se nikada ne mijenja, ljeti tek opadne za jedan metar. Tu bude gužva od malih kupača. Voda je stalno hladna i pitka. Ljudi je čuvaju. Kameni vijenac su popravili, ispunili fuge da ne propadaju. Poravnali mu rubove, pa se lijepo može sjesti i čuditi tom gorskom oku. O njemu je zavisio život ovdje, to sigurno.